Ne štedi nikoga, a dotiče sve: ovo je blistavi roman o ljubavi, zavođenju, zavodnicima i zavedenima, o svim njihovim licima i naličjima. Stilski jedinstven i jezički precizan, ovaj roman se svrstava među najbolja Handkeova ostvarenja. Neobična pripovest o Don Huanu koji, obuzet potrebom da se ispovedi, pronalazi svog idealnog slušaoca i otkriva mu uzbudljivu i neverovatnu priču o tome kako je proveo sedam dana sa sedam prelepih žena. Peter Handke oživljava umnogome drugačiji lik Don Huana od onoga o kome se obično misli, piše ili govori. " Mogu da posvedočim: Don Huan je neko drugi. Video sam ga kao nekoga ko je bio odan - odanost ličnosti. Prema meni je bio više nego samo ljubazan - bio je pažljiv. I ako sam sreo očinskog muškarca, onda je to bio on: Slušaš ga i veruješ mu. Pri tom mi je svih tih sedam dana na lep način ostao dalek, a to je meni, koji odavno sanjah samo druge i o povestima drugih, u kojima se nisam pojavljivao, odgovaralo i bilo pravo.. ." Ovo su rečenice sa samog kraja romana "Don Huan", dela koje predstavlja ponovno istaživanje i novu (re)kreaciju mita o Don Žuanu. I ovog puta ni po čemu tipičan, Peter Handke roman smešta u savremeno međuvreme, a Don Huan se pojavljuje kao čovek koji, obuzet potrebom da se ispovedi, pronalazi idealnog, neutralnog slušaoca - naratora ovog dela. Slušajući, zajedno s naratorom, priče o sedam dana provedenih sa sedam žena izuzetne lepote, čitalac prisustvuje i desakralizovanju mita o Don Huanu, ali i biva suočen s njegovim drugim licima. Pisac, čak, tvrdi, da don Huan nije bio zavodnik, niti zavedeni. " On je imao moć. Samo što je njegova moć bila nešto drugo ". Ovaj roman na svega stotinak stranica donosi uzbuđenja i saznanja koja nam ne donose mnoge knjige veće i po obimu i po ambicioznosti autora. Pred nama je nepretenciozno delo pisca - majstora koje se zaista može čitati na onoliko načina koliko ima čitalaca. Uostalom, čitalac je upravo lice koje želi da bude zavedeno - pričom. A priča je, takođe, oblik moći. Sanja Domazet