Hiljadu i jedna noć skupila je u sebe, kao okean, ogromne potoke i reke celoga istoka. Tu tamno blistaju tajanstvene vradžbine Egipta, tu se Persija, neka snovnočudesna Persija, veličanstveno rasklapa, tu se izvija Indija sa svojim nedokučivim igrama u biće i nebiće, tu pustinja arabljanska proždire sve stvarnosti i ponova ih sazdaje u nekom nedovršenoblistavom vidu fantazmagorije. Veliki pronalazak Hiljadu i jedne noći (za koji se tvrdi da dolazi iz Indije) jeste takozvana „okvirna priča“. Prvi okvir je sama Šeherezada i njen odnos prema caru Šahrijaru. Ona mu priča svake noći po odlomak od priče, da spase glavu, odlažući nastavak za iduću noć. Da nešto car Šahrijar nije radoznao, da je čovek fragmentaran – nastavka ne bi ni bilo… … Nema kraja literaturi o Hiljadu i jednoj noći. Njene bajke zabavljaju naraštaje i vekove. Kod svakog velikog pripovedača otkrije se, odnekud, da se učio pripovedanju iz Hiljadu i jedne noći… … HILJADU I JEDNA NOĆ ZA SVE VEKOVE I ZA SVE KULTURE Stanislav Vinaver